ahmetovic

u meni jesen je. ma da kazu svi da sad je proljece. u meni tuga je.

; voljela bi da kazem. da je ovo posljednji put. bas posljednji. da se sjecam. da osjecam i da opisujem ovu patnju. ovu tugu i ovaj bol. al nazalost. nije. nije prvi. a nije ni posljednji. nego tu negdje izmedju. u bezkrajnom krugu. voljela bi da kazem. da nikad vise necu provesti jos jedan petak u samoci. u tisini. u tudjini. voljela bi. al ni to nemogu. jer znam i sama. kakva me sudbina ceka. mozda i ne znam. al voljela bi znati.

; nista nije kako treba biti. haman nikad nije ni bilo. a izgleda da nikad nece ni biti. tesko je. opet me nesto gusi. al ovaj put. ti si svemu kriv. mozda i nisi. mozda samo zelim tebe da krivim. mozda. neznam. al bi voljela znati. al mi se vraca onaj grozni osjecaj. vraca mi se i krade mi svaku trunku srece. vraca mi se ponovo. da me zakopa gdje sam jednom bila. ovaj osjecaj koji samo ja poznajem. ja i moja poderana dusa. osjecaj kojeg sam se ja malo prije rijesila. nisam ga pozelila. i nisam trazila da mi se vrati. bjezala sam. daleko. i jos dalje. al opet me nadje. opet me prati. prokleta zemljo. hoces li me ikad ostaviti na miru?

; smijem se. ma da znam da ponekad mozda i nebi trebala. al navikla sam da zivim u lazi. navikla sam sama sebi lagati. da je bolje ovako. da zivot treba ici ovim korakom. ovom stazom i ovim putem. zato se smijem. da sama sebe tjesim. jer kad otvorim oci. i pogledam u spiglo. ponekad jedino vidim jednu izgubljenu propalicu. koju sam ja prije odbijala. to sam i postala. nisam uinat. nikad. nedaj boze. al te stigne. svaki tvoj grijeh. i gusi te. dok ti neko ne oprosti. izgelda da sam mnogo grijesila. al niko ne oprasta. niko nece da mi olaksa dusu. ne niko. ne razumije kako je meni sad.

; nedam se. znam da cak i ovaj put mogu pobjediti. znam da sam neko i nesta. i znam da sta sam stvorena. navikla sam na lose mane. na zivot u lazi. tugi i u bolu. al to ne znaci da moj zivot nije vrijedan. isto kao i tvoj? mozda cak i vise. u mojim ocima. jer mnogo puta mi se desi. da uvijek osjecam kao da mi je nest. al nikad neznam sta. mozda i znam. nikad se nezna. mozda opet sama sebe hocu da tjesim. od prokletog svijeta. sto sve oduzima od mene. opet sam ostala sama. prazne ruke. opet sam bez svega sto sam nekad imala. opet nemam sta hocu da imam. al imam ono sto mi treba. sto mi je za zivot potrebno. ne da zivim. nego da prezivim. i to je dosta. traziti od boga.

; tu sam. na nogama. jos uvijek. nisi me oborio. jos stojim. ponosna sam. jer nikad nisi milsio da takvu snagu ova prodana dusa ima. nisi znao. al to je bila moja tajna. tajna koju nikad nikom nisam rekla. sad si je saznao. i cuvaj se duso. opasna su srca prevarena. i ako se ponekad pravim. da neznam sta mi je. to je samo da sama sebu mazem oci. da se tjesim. jer ja bas uvijek znam zasto me boli. koliko me boli. i ko je svemu kriv. znam sta mi fali. i gdje to mogu naci. ja znam sve. mozda cak malo i previse. ne brini se za mene. jer ako pogledas u moje oci. vidices da bas ova djevojka zna sama sebe uputiti na pravi put. svaki put.

; stojim sama. uplakana. ispred drugi nasmijana. al to je igra zivota. to je dio nase price. priznat cu sama sebi. nekad. al ne sad. u kakva sam govna upala. priznat cu sama sebi. kad osjetim da sam dovoljno jaka da to sve podnesem na jednom. jer znam da ce me boliti. jer me boli vec sad. ponekad ni sama neznam sta mi je. mozda i znam. al neznam. voljela bi znati. voljela bi znati. kud me zivot voda.

; emina tebe voli. malo vise nego sto bi trebala. al emina tebe voli. sudbino moja.