rodjena sam da volim. oprostim. i da zaboravim.
; ne. nemogu da vjerujem. skopila sam oci i tresla sam glavu. al sve je isto ostalo. ponovo sam se izgubila kad sam oci otvorila. nemogu da vjerujem da neko moze toliko da pati. ispred sebe vidim da jedna cura stoji. njena crna kosa i crvena jakna su mokre. kao da je vodom poljivena. al ne. nego kisa pada. zima je. al nemogu da se sklonim s kise. jer me zanima, ova prica. zanima me ta cura. zanima me njena bol. svaka kap kise pada joj na ramena kao teret, prazna joj dusa je samo podignula glavu. pogledala u nebo. i nastavila svoju setnju. setnju koja nigdje ne vodi. pratim je. ma da je neznam. nesto me vuce njoj. neka velika crna tajna. koju ja zelim otkriti. ne razumijem kako neko moze iznevjeriti nekog kao sto je neko nju. ona stoji sama. izgubljena. ostavljena. i to nikog ne boli. samo boli nju. znam da se nije ocekivala hodati ovom stazom svog zivota. imala je plan. i njega je se drzala. sve dok se nije predala. dok nije prodala svoju dusu. dok nije poklonila svoje srce. bas onom sto nije ni zasluzio. tamno sivi i mracni oblaci se okupljaju oko nje. kisa pada. al haman na nikog osim nje. jel ovo njena zivotna kazna. nije bila zahvalna. i nije odrzavala ono sto je imala. bas kako je trebala. dok je setala dalje ovom pjesackom ulicom. sto je puna pjeska sto se stvara u blato po kisi. cujem da nesto prica. zelja me vuce da pridzem blize. neprimjetno. jer zelim da cujem sta ona mumlja.
; poznat mi je glas. kao sa sam ga negdje cula. samo nemogu da stvorim sliku kad i gdje? al cujem sta mumlja. cujem da sama sebe tjesi. jer zna. da nemam nikog drugog. da su svi okrenuli ledja. nije ocekivala da ce biti iznevjerena. nit je ocekivala da ce je ljubav njenog zivota lagati i varati. nije ocekivala od sudbine da ce sama ostati. sad je stala. gleda u nebo. jos uvijek je izgubljena. al nesto trazi. pratim je. jos uvijek. jer imam osjecaj kao da je znam. samo neznam odlake. nasla je sta je trazila. zvijezdu danicu. onda je zajecala. i sad je pocela. pocela je da prica. otvorila je dusu. sad prica svojoj zvijezdi sta je gusi i sta joj na srcu lezi kao teret. zvijezda danica je slusala. sve dok je mogla. onda je se bol toliko uvelicala. da je i zvijezda zajecala. pustila je suzu. i rekla joj je izvini. u tom trenutku je se ugasila. i cura je vidila kako joj zvijezda pada. i na srcu joj ostade ozeljak. da je njena patnja. njena tuga i njen bol ubilo njenu zvijezdu. sad se nema nikome obratiti. ustala je. i nastavila je svoju setnju. naravno da sam tu. tri koraka iza nje. u meni raste nada. da ce se okrenuti. i pokazati svoje lice. al ne. ona ide dalje. ide putem koji nigdje ne vodi.
; nemogu opisati koliko mi je zao. nemogu opisati kako se osjecam dok njene stope pratim. nemogu opisati nista. al mogu reci da mi je sve poznato. proklinjem kisu koja jos uvijek pada. jer vidim kako cura drhti kao prut dok ispred mene hoda. al jos uvijek seta u nadi da ce rijesiti svoje probleme. jos uvijek slusam sta mumlja. i priznaje sebi da nije ona kriva. da je kriv taj sto je nju iznevjerio. da mu je dusa prokleta i da mu je srce sebicno. nerazumije sto je tako ispalo. sto je ta osoba pruzala samo pola sebe dok je se ona trudila da pruzi svakog dijela svog zivota. nije joj bilo dovoljno. jer nije ni ona samo pola osobe. dok idemo putem i ona a i ja. vidim da se priblizujemo kraju naseg puta. sto jos uvijek nigjde ne vodi. sad se ne brinem samo za nju. sad sam se pocela da brinem i za sebe. gdje sam? kako cu da se vratim? prokleta zemljo. kud me vodis. prodano nebo. zatvori se. dosadila mi je svaka kap kise do sad. kosti mi drthu. bubrezi su mi se na jezili. ovdje se ja zalim. a zamisli kako li je njoj? nema. tu smo. put se razdvaja. sta sad moja mila. haj mi reci.
; u istom trenutku je se okrenula prema meni. pogledala je me u oci. i na smijala je se. ja sam se izgubila. ja sam se prepala. cak sam i zadrhtala. njezno mi rece. hos me nastaviti pratiti. il ces drugim putem. pa da pocnjes zivot ispocetka. nisam znala sta da odgovorim. nisam ni znala kako. jos uvijek sam izgubljena. jos uvijek nemogu da shvatim. da je ta cura. ta prodana dusa. pocijepanog srca. meni poznata. nebi nikad vjerovala da bi mi neko pricao. ne vjerujem ni sad. ma da sam svojim ocima vidila. znala sam da mi je sve bilo poznato. sad znam sta me je vuklo. to je bio dio plana. plan je bio da meni oci otvoru. da vidim kako zivim. skim zivim. i sta mi radi. plan je bio da mi se dokaze. da sam pratila samu sebe. da. ta ostavljena cura u kisi. to sam bila ja.
; poznat mi je glas. kao sa sam ga negdje cula. samo nemogu da stvorim sliku kad i gdje? al cujem sta mumlja. cujem da sama sebe tjesi. jer zna. da nemam nikog drugog. da su svi okrenuli ledja. nije ocekivala da ce biti iznevjerena. nit je ocekivala da ce je ljubav njenog zivota lagati i varati. nije ocekivala od sudbine da ce sama ostati. sad je stala. gleda u nebo. jos uvijek je izgubljena. al nesto trazi. pratim je. jos uvijek. jer imam osjecaj kao da je znam. samo neznam odlake. nasla je sta je trazila. zvijezdu danicu. onda je zajecala. i sad je pocela. pocela je da prica. otvorila je dusu. sad prica svojoj zvijezdi sta je gusi i sta joj na srcu lezi kao teret. zvijezda danica je slusala. sve dok je mogla. onda je se bol toliko uvelicala. da je i zvijezda zajecala. pustila je suzu. i rekla joj je izvini. u tom trenutku je se ugasila. i cura je vidila kako joj zvijezda pada. i na srcu joj ostade ozeljak. da je njena patnja. njena tuga i njen bol ubilo njenu zvijezdu. sad se nema nikome obratiti. ustala je. i nastavila je svoju setnju. naravno da sam tu. tri koraka iza nje. u meni raste nada. da ce se okrenuti. i pokazati svoje lice. al ne. ona ide dalje. ide putem koji nigdje ne vodi.
; nemogu opisati koliko mi je zao. nemogu opisati kako se osjecam dok njene stope pratim. nemogu opisati nista. al mogu reci da mi je sve poznato. proklinjem kisu koja jos uvijek pada. jer vidim kako cura drhti kao prut dok ispred mene hoda. al jos uvijek seta u nadi da ce rijesiti svoje probleme. jos uvijek slusam sta mumlja. i priznaje sebi da nije ona kriva. da je kriv taj sto je nju iznevjerio. da mu je dusa prokleta i da mu je srce sebicno. nerazumije sto je tako ispalo. sto je ta osoba pruzala samo pola sebe dok je se ona trudila da pruzi svakog dijela svog zivota. nije joj bilo dovoljno. jer nije ni ona samo pola osobe. dok idemo putem i ona a i ja. vidim da se priblizujemo kraju naseg puta. sto jos uvijek nigjde ne vodi. sad se ne brinem samo za nju. sad sam se pocela da brinem i za sebe. gdje sam? kako cu da se vratim? prokleta zemljo. kud me vodis. prodano nebo. zatvori se. dosadila mi je svaka kap kise do sad. kosti mi drthu. bubrezi su mi se na jezili. ovdje se ja zalim. a zamisli kako li je njoj? nema. tu smo. put se razdvaja. sta sad moja mila. haj mi reci.
; u istom trenutku je se okrenula prema meni. pogledala je me u oci. i na smijala je se. ja sam se izgubila. ja sam se prepala. cak sam i zadrhtala. njezno mi rece. hos me nastaviti pratiti. il ces drugim putem. pa da pocnjes zivot ispocetka. nisam znala sta da odgovorim. nisam ni znala kako. jos uvijek sam izgubljena. jos uvijek nemogu da shvatim. da je ta cura. ta prodana dusa. pocijepanog srca. meni poznata. nebi nikad vjerovala da bi mi neko pricao. ne vjerujem ni sad. ma da sam svojim ocima vidila. znala sam da mi je sve bilo poznato. sad znam sta me je vuklo. to je bio dio plana. plan je bio da meni oci otvoru. da vidim kako zivim. skim zivim. i sta mi radi. plan je bio da mi se dokaze. da sam pratila samu sebe. da. ta ostavljena cura u kisi. to sam bila ja.
Kommentarer
Trackback
