ahmetovic

; nobody knows the trouble i've seen. no, nobody knows my sorrow. sometimes i'm glad. sometimes i'm down. sometimes i'm almost to the ground. but yet, nobody knows my pain. i wish that i could find a way. but life is one long rainy day. doesn't give you any chances at all. to take yourself up. high above. and yet. nobody know what i'm going through. - because i'm quiet about everything.

; tri pjesme sto jako grizu za srce. 

; ovu si mi poklonio ti - ne volim bijelu zoru. sta ce mi tako bijela. kad ona s mnom nije. kada me nije htjela. sta ce mi sunce s neba. kad ono ne grije mene. njena mi ljubav treba. i tople usne njene. bezbroj razloga imam. da umrem jer za njom patim. a samo jedan da zivim. da opet sebi je vratim. sve me u ovom gradu. na prosle dane sjeca. tamo gdje s njom sam bio. ne zivi vise sreca.

; cak i ovu si mi poklonio ti. - imam duse za dva zivota. jedno srce od oca sirota. imam tebe da te volim. sve dok zivim. dok postojim. nisam ja od kamena. moja dusa ranjena. i ova tuga u mom srcu. i suza na mom licu. ja to zovem ljubav. eh da nije mjesec posta. ja bih nocas muski popio. za moju tugu lijeka nema. ti si meni jedna jedina. pitaju me ponekad za tebe. lazem da uspomene vise ne postoje. al moje srce je sehara. ja tamo cuvam blago svoje.

; a ovu poklanjam ja tebi - sinoc je kisa padala dugo. oblak je puko kao casa od zid. cekao sam te moja tugo. dal te je zao dal te je stid. nisi ti boginja. da zbog tebe casi nadjem dno. i ponovo da se napijem. kad mi s tobom nije sudjeno. sinoc je vjetar lomio grane. a ja ruke drhtave. docekao sam opet da svane. jos jedna zora bez tebe.

; opet sjedim. kao izgubljen slucaj. opet sjedim i cekam da mrak padne. da se otvorim. jer osjecam. da mi je u po noci. uvijek najlakse. opet cekam i cujem bas da cak i ovaj put. nikog nema. niko ne prolazi kraj moje kuce. niko ne prolazi kraj prozora mog. sjedim i zamisljam o zivotu. kojeg zelim da imam. a nisam imala. do danas. nemogu opisati radost. nemogu opisat osmijeh. kad sam stojala na mijestu. kojeg ce mi jednog dana. biti kucu. biti dom. dok sam oblacila odijelo. drhtala sam. kao nikad prije. da li je to bilo od straha il od radosti? neznam. al znam da sam drhtala. neopisivo puno. onda sam zakacila svoje ime na svoju maijcu. gdje pise dio moje sudbine. smijem se. jer nemogu da shvatim. da sam to ja. i da sam svoj najveci san sama ostvorila. sretna sam. al jos uvijek drhtim. jer skontala sam. ne spavam. nije san. ovo je moja - istina i moja stvarnost!